onsdagen den 30:e september 2009

Operacija SANA 95 III dio

Operacija SANA 95 II dio

Operacija SANA 95

Operacija SANA 95


"U tom smislu komandant Petog korpusa general Atif Dudakovic dao je zapovijest za razbijanje, zarobljavanje i uništenje neprijateljskih snaga na pravcima napada i zaposjedanje povoljnijih operativno taktièkih položaja na liniji..."

Da bi se napravila analiza operacije "Sana 95" potrebno je, cini nam se, dati pregled rasporeda cetnickih snaga oko slobodnog dijela Cazinske krajine. Prva lahka pjesadijska brigada iz Drvara obezbje-oivala je pravac Gorjevac - putna komunikacija Bihac - Bosanski Petrovac - Katinovac (tt - 513) - Hrgar - Prijekovac - Kraljusa - Srednjak - Turski Kozjen (k. 939) - Bubaljka. Ukupno je bilo angazirano preko 800 neprijateljskih vojnika. Bio im je pridodat jedan tenkovski vod u rejonu Hrgar, a artiljerijsku podrsku pruzao im je vod minobacaca kalibra 120 mm u rejonu Jadovik, baterija haubica kalibra 155 mm i baterija topova kalibra 130 mm iz sastava Drugog artiljerijskog mjesovitog puka Drugog krajiskog korpusa u sirem rejonu Gorjevca. Pravac Bubaljka - Tintorina - Korita - Drenovac - Mala Glavica - Garevice - Gmajne - Bujadara - Vucjak zaposjedala je 17. laka pjesadijska brigada iz Kljuca. Putnu komunikaciju Bosanski Petrovac - Kljuc obezbjeoivalo je ukupno preko 700 vojnika ove brigade, a bila je pridodata jedinica jacine jednog bataljona od ljudstva angaziranog na radnoj obavezi.

Brigada je bila ojacana jednim tenkovskim vodom u rejonu Podobljaj, a od atriljerijske podrske na raspolaganju je imala dva voda minobacaca kalibra 120 mm u rejonima Cava i Dzaministe, vod topova kalibra 76 mm u rejonu Vranjska i bateriju haubica kalibra 105 mm u rejonu Gudavac. Jedanaesta laka pjesadijska brigada iz Bosanske Krupe bila je stacionirana na pravcu Debeli Oklinak - Bosanska Krupa - Kutanja - Glavica - Drenova Glavica - Manda - Bratica Brdo. Ova neprijateljska jedinica raspolagala je sa 1.100 vojnika i bila je ojacana jednim tenkovskim vodom, dok joj je artiljerijsku podrsku davala baterija haubica kalibra 155 mm locirana u rejonu sela Prohorac (tt - 415) i vod minobacaca kalibra 110 mm smjesten u selu Sabici.

Neprijatelj je raspolagao sa izuzetno jakim snagama (oko 1 800 ljudi) na pravcu Bratica Brdo - Blatna - zarkovac - Donji Rakani - Rudice - Bosanski Novi. Ovu zonu odgovornosti kontrolirale su jedinice Prve lake pjesadijske brigade iz Bosanskog Novog ojacane sa jednim tenkovskim vodom, baterijom haubica kalibra 155 mm, baterijom topova kalibra 76 mm, dok je svaki od sedam bataljona imao podrsku mjesovite minobacacke baterije kalibra 81 i 110 mm. Glavnina neprijateljskih snaga bila je grupirana u zahvatu pravca Bosanski Petrovac - Bihac, a pomocne snage nalazile su se u rejonu grada Bosanske Krupe (desna obala rijeke Une). U dubini neprijatelj je raspolagao snagama jacine jedne pjesadijske brigade iz sastava Prvog krajiskog korpusa.

Procjena komande Petog korpusa bila je da neprijatelj zeli upornom odbranom sprijeciti prodor snaga jedinica iz sastava Petog korpusa Armije RBiH i zadrzati tada privremeno okupirane teritorije. Za izvrsenje tog zadatka agresor je bio spreman upotrijebiti svo raspolozivo ljudstvo, mehanizirano oklopne jedinice, artiljerijsku podrsku uz upotrebu bojnih otrova, a za ocekivati je bila i upotreba ratne avijacije sa tri do cetiri aviona.

I pored izuzetno jakih vojnih efektiva, naoruzanja i ratne tehnike agresor je u dotadasnjim borbenim djelovanjima pretrpio znatne gubitke u zivoj sili i materijalno tehnickim sredstvima sto je ukazivalo na pad morala u jedinicama, a stvorilo pretpostavke za ofanzivne oslobodilacke udare jedinica iz sastava Petog korpusa Armije RBiH.

Dakle, realno je bilo ocekivati da je postojala mogucnost udara nasih snaga, nanosenja gubitaka neprijateljskim snagama u zivoj sili i materijalno tehnickim sredstvima i oslobaoanja dominantnih polozaja i stvaranja pretpostavki za dalje gonjenje neprijatelja i oslobaoanja Bosanskog Petrovca, Bosanske Krupe, Kljuca i Sanskog Mosta. U tom smislu komandant Petog korpusa general Atif Dudakovic dao je zapovijest za razbijanje, zarobljavanje i unistenje neprijateljskih snaga na pravcima napada i zaposjedanje povoljnijih operativno taktickih polozaja na liniji Bosanski Novi - Bosanska Krupa - selo Vrtoce, te oslobadjanje putnih komunikacija i dijela zeljeznicke pruge Sunja - Bosanski Novi - Bosanska Krupa - Bihac - Kulen Vakuf.

Postignut je dogovor o sadejstvu jedinica Hrvatske vojske pruzanjem artiljerijske podrske sa vatrenih polozaja iz Republike Hrvatske. Komandant Petog korpusa Armije RBiH general Atif Dudakovic donio je odluku da se izvede napad glavninom snaga na pravcima Ripac - Kulen Vakuf - Vrtoce, Ripac - Krnjeusa i Radici - Donja Suhaja - Selo Jesenica. Pomocne snage Takticke grupe "Sjever" imale su zadatak da izvrse napad na pravcima Selo Otoka - Selo Arapusa i Selo Otoka - Selo Novska Ruista - Selo Rudice. Cilj je bio postizanje sto povoljnijih operativno-taktickih polo-zaja, razbijanje i unistavanje neprijateljskih snaga i ovladavanje zeljeznickim i putnim komunikacijama u zahvatu pravaca napada glavnih i pomocnih snaga. Prema zapovijesti komandanta Petog korpusa jedinice su imale zadatak izbiti na liniju Veliki Ljutoc (tt - 941) - Suhi Vrh (tt - 910) - Crni Vrh (tt - 856) - Jedovik - Pjevica Palez (k - 1049) - Ostrelj (tt - 937) - selo Mali Radic (tt - 353) - Debeli Oklinak.

Naredna faza bilo je izbijanje na liniji duz drzavne granice (Kulen Vakuf) komunikacijom Kulen Vakuf - Selo Vrtoce - Cucevo Brdo (tt - 1091) - Lisicijak - Vranovaca (tt - 795) - Kukavica (tt - 743) selo Risovac - Suhajsko meougorje - Stojanov Vrh (tt - 743) - (tt - 811) - Gradina (tt - 741) - Zloimenjak (tt - 503) Mosura - Podobalj (k - 318) - rijeka Una.

Uspjesno izvrsenje ovog borbenog zadatka stvorilo je izvanredne pretpostavke za nastavak borbenih djelovanja i izbijanja na liniju duz drzavne granice pravcima Veliki i Mali Stijenjak - Selo Bjelaj - Selo Bjelajski Vaganjac - Kamenito polje - Vrscic (tt - 701) - Sela Gornja i Donja Vooenica - Selo Vranovina - Kacarev Vrh (tt - 750) - Curguzovac (tt - 901) - Jelovac (k- 733) - Osrelj (tt - 811) - Mackov Vrh (k - 581) - Selo Benkovac - Selo Potkalinje - Metla (tt - 475) - Cujino Brdo - Paoanova Glava (tt - 363) - Selo Novska Rujiska - Selo Treca Caoavica - Selo Rudice. Prema Planu operacije "Sana 95", zadatak ostalih snaga i jedinica MUP-a bio je da stiti drzavnu granicu prema Republici Hrvatskoj, a operaciju je trebalo realizirati u tri faze.

Za operaciju su angazirane jedinice i sastavi 505. viteske brdske brigade, 510. oslobodilacke brigade, 517. oslobodilacke, 501. slavne brdske, 503. slavne brdske brigade, Petog bataljona Vojne policije Petog korpusa Armije RBiH i Takticke grupe "Sjever" (505. viteska brdska i 511. slavna brdska brigada). Artiljerijsku podrsku ovim jedinicama tokom operacije davale su baterija haubica kalibra 105 mm locirana na vatrenom polozaju Podgrede, baterija topova kalibra 130 mm stacionirana na vatrenom polozaju Osredak, baterija haubica kalibra 155 mm, vatreni polozaj Potkraj i baterija visecijevnih bacaca raketa i lahkih raketnih lansera kalibra 107 mm koje su se nalazile na vatrenom polozaju Donje Lohovo. 501. slavna brdska brigada imala je zadatak vezivanja neprijateljskih snaga i nanosenje gubitaka u zivoj sili i materijalno-tehnickim sredstvima na pravcu Turski Kozjen - Radicke uvale i sa dijelom 510. oslobodilacke brigade priprema se za uvodjenje u borbena djelovanja na pravcu Bosanski Petrovac - Kljuc.

Istureno komandno mjesto bilo je stacionirano na Malom Kosicu, a artiljerijsku podrsku pruzale su Korpusna i Brigadna vatrena grupa. 502. viteska brigada napadala je pravcem selo Krnjeusa - Bosanski Petrovac - Drvar sadejstvujuci sa dijelovima jedinica iz sastava 517. oslobodilacke i 501. slavne brdske brigade. Istureno komandno mjesto nalazilo se na Pasica Brdu, a artiljerijsku podrsku davali su Korpusna i Brigadna vatrena grupa. Zadatak 503. slavne brdske brigade bio je izbijanje na liniju Skrbin Vrh (tt - 893) - Ostrelj (tt - 937), a zatim nastavak borbenih djelovanja pravcem Turske vode i izbijanje na liniju Obljaj (tt - 533) - Zloimenjak (tt - 503) - (tt -811) - Stojanov Vrh (tt - 743) i nastavak udara pravcem Sela Suhaja - Selo Jasenica radi obuhvata Bosanske Krupe. Artiljerijsku podrsku davao je vod protivoklopnih topova kalibra 76 mm i Korpusna i Brigadna vatrena grupa. Istureno komandno mjesto bilo je stacionirano na Velikoj Glavi.

510. oslobodilacka brigada napadala je pravcem Begova Glava (tt - 358) - Veliki Ljutoc (tt - 941) - Selo Dubovsko - Selo Vrtoce - Bosanski Petrovac. Artiljerijsku podrsku pruzali su im baterija topova B - 1, te Korpusna i Brigadna vatrena grupa. Istureno komandno mjesto bilo je locirano na Begovoj Glavi. 517. oslobodilacka brigada za liniju udara imala je pravac Buoin do - Hrgar - Masinove doline - Selo Risovac - izbijanje na Krnjeusu - Kukavice (tt - 743) - Maciju gredu (tt - 1014). Artiljerijsku podrsku ovoj jedinici pruzala je Korpusna artiljerijska grupa, a istureno komandno mjeto nalazilo se na Pasica brdu.

Peti bataljon Vojne policije Petog korpusa Armije RBiH imao je zadatak da ucestvuje u napadnim djelovanjima sadejstvujuci sa 510. oslobodilackom brigadom na pravcu Selo Doljani - Selo Basaca - Selo Orasac - Kulen Vakuf i stiti desni bok glavnim snagama u napadu. Jedna ceta ovog bataljona imala je zadatak po oslobadjanju Kulen Vakufa da zaposjedne liniju odbrane Kulen Vakuf - Selo Veliki Stijenjani - Selo Mali Stijenjani - Selo Bjelaj gdje bi se spojili sa snagama 510. oslobodilacke brigade prema zapovijesti, jedan vod je trebao biti pretpocinjen 511. slavnoj brdskoj brigadi. Jedan vod je bio angaziran na raskrsnici u rejonu mosta na rijeci Uni (Ripac) dozvoljavajuci prolaz samo sanitetskim vozilima i jedinicama iz smjera Bihaca koje su uvodjene u borbena djelovanja.

Jedinica iz sastava Takticke grupe "Sjever" 511. slavna brdska brigada za neposredan zadatak imala je nasilni prijelaz rijeke Une u rejonu Otoke, a zatim po uspostavljanju mostobrana produziti napadna djelovanja pravcem selo Veliki Radic - Selo Arapusa. Nakon ovog bilo je planirano izbijanje na liniju Mracaj (tt - 435) - Kolista (tt - 470) - Metla (tt - 475) - Celino Brdo - Kupres - Paoanova glava (tt - 363). Istureno komandno mjesto nalazilo se na Perni (k - 416), a borbena djelovanja izvodjena su u sadejstvu sa 505. viteskom brdskom brigadom. Uvodjenjem glavnine snaga preko uspostavljenog mostobrana u rejonu Otoka 505. viteska brdska brigada produzila je borbena djelovanja pravcem Selo Busevic - Selo Matavazi i Selo Busevic - Selo Rasce. U daljem napredovanju njen zadatak je bio ovladavanje Sela Novska Rujista i Paoenova Glava (tt - 311) i izbijanje na liniju Paoenova Glava (tt - 363) - Paoenova Glava (tt - 311) - Selo Rudice.

Napadna borbena djelovanja planirana su u sadejstvu sa 511. slavnom brdskom brigadom, a istureno komandno mjesto bilo je stacionirano na Osmaci. Komandant Takticke grupe "Sjever" bio je nacelnik staba Petog korpusa Armije RBiH brigadir Mirsad Selmanovic. Artiljerijsku podrsku ovoj taktickoj grupi davala je haubica kalibra 155 mm i vod lahkih raketnih lansera kalibra 177 (TF - 8) cetiri lansera. U pripremama za izvooenje ovih borbenih djelovanja 506. lahka brigada imala je zadatak da eksploatira borbene uspjehe i njezino uvodjenje planirano je za "1.8.1995. godine.

Peti artiljerijski mjesoviti puk u planiranim borbenim dejstvima imao je zadacu artiljerijske podrske jedinicama, ali i samostalnog djelovanja po neprijateljskim grupnim ciljevima. Takooer, dio jedinice imao je zadatak da vodi protuoklopnu borbu, a artiljerijsku podrsku trebale su davati i Brigadne vatrene grupe, a na raspolaganju su bili i izdvojeni vod protuoklopnih topova kalibra 100 mm T - 15, lahkih raketnih lansera kalibra 177 mm TF - 8, te artiljerijska orudja jacine jednog voda kalibra 76 i 90 mm.

Vazno je naglasiti da su ove jedinice imale zadatak djelovati protiv neprijateljskih oklopno - mehaniziranih jedinica u rejonu kasarna Orljani - Selo Dubovsko - Selo Vrtoce u sadejstvu sa Drugom cetom Treceg bataljona 502. viteske brdske brigade. Peti mjesoviti lahki artiljerijsko raketni divizion protuzracne odbrane imao je zadatak da gadja i unistava ciljeve na zemlji i u zraku u slucaju njihovih djelovanja po nasim snagama. Zadaca petog inzinjerijskog bataljona bila je ciscenje i odrzavanje puteva na Pravcu Grmusa - Bosanska Krupa, zatim na pravcu Sela Ripac - Bosanski Petrovac, a u rejonu Bosanske Otoke trebalo je stvoriti uslove za nasilni prijelaz rijeke Une preko djelimicno porusenog mosta na desnoj obali. Teziste protuoklopne borbe prema zapovijesti komandanta Petog korpusa Armije RBiH bilo je na pravcima: Selo Gorjevac - Selo Ripac, Masinove doline - Hrgar, Radicke uvale - Vrsenjak, siri rejon Sela Mali i Veliki Radici.

U svim brigadama bile su formirane posebne grupe po cetiri vojnika koji su bili naoruzani sa po dva rucna bacaca M - 57 ili RPG sa po sest mina. Protuvazdusna odbrana, unistavanje vatrenih artiljerijskih polozaja i neprijateljskih oklopno - mehaniziranih jedinica bilo je planirano na tezisnim pravcima Bosanski Petrovac - Bihac i Prijedor - Bosanska Krupa i Cazin. U slucaju helikopterskog desenta za njegovo neutraliziranje bili su zaduzeni Peti mjesoviti artiljerijski puk, Peti mjesoviti lahki artiljerijski raketni divizion protivzracne odbrane, te snage koju si imale zadatak kontrole teritorije.

Sve je govorilo da ce agresor, i po cijenu vecih gubitaka, nastojati zadržati položaje za odbranu s ciljem sprijeèavanja prodora naših snaga na pravcima Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa, Sanski Most i Bosanski Novi."

U priprema operacije "Sana 95" preduzete su i sve druge neophodne mjere (obavjestajnog obezbjedjenja, zastite od hemijskih i bojevih otrova, posvecena je maksimalna paznja maskiranju, prikrivanje manevara jedinica, izvrseno je borbeno osiguranje u toku dovodjenja i priprema za napad, u toku napada i borbi po dubini, izvrseno je inzinjerijsko obezbjedjenje, a poseban znacaj dat je moralnom obezbjedjenju svih jedinica. Izvrseno je informiranje boraca o vojnopolitickoj situaciji, zadacima koji su postavljeni pred njih, o namjerama agresora, ostvarena je neophodna saradnja sa civilnim organima vlasti, politickim rukovodstvima, udruzenjima gradjana i vjerski institucijama radi unapredjenja medjusobne saradnje i koordinacije aktivnosti, medjusobnog informiranja i sprecavanja sirenja neprijateljske propagande. Takodjer, posebna paznja posvecena je pracenja stanja u jedinicama i odklanjanja negativnih pojava, a redovito su odrzavani sastanci vojnickih kolektiva. Narocita paznja tokom izvodjenja borbenih djelovanja posvecena je psihofizickom naprezanju pripadnika jedinica, a neophodan znacaj u planiranju operacije dat je i logistickom obezbjedjenju jedinica).

Vec smo istakli da je cilj operacije bio poboljsanje operativno-tehnickog polozaja zaposjedanjem linije Kulen Vakuf - Vrtoce - Benakovac - Bosanski Novi, oslobadjanjem putnih i zeljeznickih komunikacija Kulen Vakuf - Bihac - Bosanska Krupa - Bosanski Novi - Sunja, te na oslobodjenim teritorijama stvoriti uslove za povrat izbjeglih i raseljenih lica, a unistavanjem agresorskih snaga sadejstvovati sa ostalim korpusima Armije RBiH u oslobadjanju bosanskohercegovacke teritorije. Na osnovu obavjestajnih podataka bila je sasvim realna procjena da neprijatelj ne planira napadna djelovanja u zoni odgovornosti Petog korpusa i pored znatnog priliva razbijenih snaga tzv. vojske Republike Srpske Krajine. Naime, svi pokazatelji ukazivali su na to da je neprijatelj glavninu svojih snaga skoncentrirao s ciljem povrata izgubljenih teritorija i gradova Bosansko Grahovo, Glamoc i Kupres i odbrane grada Drvara. Znatan dio neprijateljskih snaga bio je vezan na bojistima u zonama odgovornosti ostalih Korpusa Armije RBiH.

Sve je govorilo da ce agresor, i po cijenu vecih gubitaka, nastojati zadrzati polozaje za odbranu s ciljem sprijecavanja prodora nasih snaga na pravcima Bosanski Petrovac, Bosanska Krupa, Sanski Most i Bosanski Novi. Isto tako, neprijatelj je planirao upornom odbranom da oslabi napadnu moc zdruzenih snaga Petog korpusa Armije RBiH, odnosno primjenom odsudne odbrane po svaku ce cijenu nastojati odbraniti dominatne polozaje Gorjevac, planinske vrhove Grmeca, grad Bosansku Krupu i prilaze gradu Bosanski Novi. S operativno-tehnickog aspekta bilo je logicno da neprijatelj pokusa izbjeci obuhvat svojih snaga i stvori uvjete za odsudnu odbranu svjestan da po dubini nema odgovarajucu odbranu i rezervne snage. U tom smislu realno je bilo da ce neprijatelj upornom odbranom pjesadijskim snagama uz artiljerijsku podrsku i podrsko oklopno-mehaniziranih jedinica pokusati sprijeciti okruzenje vlastitih snaga djelujuci po nasoj dubini i na taj nacin pokusavajuci sprijeciti dovodjenje nasih svijezih snaga. S druge strane, grupiranjem nasih snaga na glavnom pravcu napada jacine pet brigada, planirano je probijanje neprijateljskih linija odbrane na pravcima Ripac - Gorjevac - Hrgar i Hrgar - Grad, zatim Bubuljka - Turski Kozjen, cime bi bili stvoreni uvjeti za napredovanje nasih snaga pravcima Kulen Vakuf, Bosanski Petrovac, Krnjeusa i Suhaja.

Pomocnim snagama jacine dvije brigade planiran je nasilni prelazak rijeke Une u sirem rejonu Bosanske Otoke, razbijanje agresorskih snaga i stvaranje mostobrana kojim bi bilo omoguceno uvodjenje svijezih snaga i sprijecavanje agresora da zaposjedne i organizira drugu liniju odbrane. Nakon ovoga bili bi stvoreni uvjeti za napredovanje jedinica Petog korpusa Armije RBiH na pravcima Veliki Radic - Arapusa i Otoka - Rudice - Bosanski Novi, cime bi se grad Bosanska Krupa doveo u okruzenje. Daljom eksploatacijom borbenih uspjeha bili bi stvoreni preduvjeti za izvrsenje narednog zadatka: vodjenje aktivne odbrane na dijelu Veliko Radickog i Bosansko-krupskog bojista s ciljem vezivanja neprijateljskih snaga. Zadatak 505. viteske brdske brigade u sadejstvu sa 517. oslobodilackom i 501. slavnom brdskom brigadom bio je probijanje linija odbrane neprijatelja i nastupanje na pravcu Krnjeusa - Bosanski Petrovac - Drvar, dok je 510. oslobodilacka brigada udarala pravcem Begova Glava (tt - 358) - Veliki Ljutoc (tt - 941) - Dubovsko - Vrtoce - Bosanski Petrovac. Pravac ­uoin do - Hrgar - Masi-nove doline - Risovac i izbijanje na liniju Krnjeusa - Kukavica (tt - 743) - Macija Greda (tt - 1014) pripao je 517. oslobodilackoj brigadi.

Peti bataljon Vojne policije Petog korpusa Armije RBiH imao je zadatak da nakon ovladavanja Dubovskim izvrsi odvajanje od glavnine snaga 510. oslobodilacke brigade i nastupi pravcem Doljani - Basaca - Orasac - Kulen Vakuf i obezbijedi zastitu desnog boka glavnim snagama u napadu. Nakon oslobaoanja Kulen Vakufa preuzima obezbjeoenje Velikih Stijenjana i Malih Stijenjana, i u Bjelaju vrsi spajanje sa dijelom 510. oslobodilacke brigade. Zadatak 503. slavne brdske brigade bio je izbijanje na liniju Skrbin Vrh (tt - 893) - Ostrelj (tt - 937), a zatim nastaviti pravcem Turske vode i izbiti na liniju Obljaj (tt - 533) - Zloimenjak (tt - 503) (tt - 811) - Stojanov Vrh (tt - 743) i produziti pravcem Suhaja - Jasenica, radi okruzenja Bosanske Krupe. U sastavu Takticke grupe "Sjever", vec smo naglasili, djelovale su 511. slavna brdska i 505. viteska brigada u sadejstvu sa 501. slavnom brdskom brigadom, i njihov zadatak je bio da vode neposredna borbena djelovanja na pomocnim pravcima: nasilni prijelaz rijeke Une u rejonu Otoke i nakon uspostav-ljanja mostobrana produziti djelovanje pravcem Veliki Radic - Arapusa, a potom izbijanje na liniju Mracaj (tt - 435) - Kolista (tt - 470) - Metla (tt - 475)- Celino Brdo - Kupres - Paoenova Glava (tt - 363) - Rudice. U narednoj fazi u sa-dejstvu sa 501. slavnom brdskom brigadom bilo je neophodno vezivanje neprijateljskih snaga i nanosenja gubitaka na pravcu Turski Kozjen - Radicke Uvale i pripreme za uvooenje svjezih snaga na pravcu Bosanski Petrovac - Kljuc.
Oslobadjanje Bosanskog Petrovca

Jedinice ucesnice operacije dobile su posebna nareoenja i uputstva za kontrolu teritorija, obezbjeoenje objekata, sprjecavanje pljacke, sprjecavanje ulaska civilnog stanovnistva u zonu borbenih djelovanja i u novooslobodjene teritorije. Spremnost Krajisnika da oslobadjaju svoju Krajinu nije se mogla nicim dovesti u pitanje. Nakon temeljnih priprema operacije "Sana 95" zapocela je 13.9.1995 god. tacno u sest sati. Vec u 6,30 neprijateljska linija odbrane probijena je na nekoliko mjesta, ovladano je objektom Sekulica Brdo. 505. viteska brdska brigada nastavila je napredovanje frontalno, a 501. slavna brdska brigada vrsila je pritisak naspram lijevog krila i na taj nacin omogucila daljnje gonjenje neprijatelja. Na desnom krilu cetnici su jos uvijek pruzali zestok otpor i jedini nacin da se taj otpor skrsi bio je napad nasih diverzantskih snaga s ledja. Izvrsena je blokada putne komunikacije, a zatim izveden snazan napad. Tom prilikom likvidirano je nekoliko neprijateljskih vojnika, vise ih je zarobljeno a unisteno je i nekoliko kamiona.

Jedinice ucesnice operacije dobile su posebna nareoenja i uputstva za kontrolu teritorija, obezbjeoenje objekata, sprjecavanje pljacke, sprjecavanje ulaska civilnog stanovnistva u zonu borbenih djelovanja i u novooslobodjene teritorije. Spremnost Krajisnika da oslobadjaju svoju Krajinu nije se mogla nicim dovesti u pitanje. Nakon temeljnih priprema operacije "Sana 95" zapocela je 13.9.1995 god. tacno u sest sati. Vec u 6,30 neprijateljska linija odbrane probijena je na nekoliko mjesta, ovladano je objektom Sekulica Brdo. 505. viteska brdska brigada nastavila je napredovanje frontalno, a 501. slavna brdska brigada vrsila je pritisak naspram lijevog krila i na taj nacin omogucila daljnje gonjenje neprijatelja. Na desnom krilu cetnici su jos uvijek pruzali zestok otpor i jedini nacin da se taj otpor skrsi bio je napad nasih diverzantskih snaga s ledja. Izvrsena je blokada putne komunikacije, a zatim izveden snazan napad.

Tom prilikom likvidirano je nekoliko neprijateljskih vojnika, vise ih je zarobljeno a unisteno je i nekoliko kamiona. Ovladavanjem objektom Cilj i kotom 485 stvoreni su uvjeti za uvodjenje jedinica iz drugog esalona iz sastava Petog korpusa Armije RBiH. Do 11,00 sati jedinice Petog korpusa ovladale su objektom Grad na lijevom krilu i stigle do raskrsnice prema Jadoviku (k - 917). Nesto iza 19,00 sati istureno komandno mjesto 505. viteske brigade premjesteno je na Gorjevac, a nakon toga doslo je do fizickog spajanja izmedju ove brigade i Petog bataljona Vojne policije na auto-putu "AVNOJ-a". Tokom noci doslo je do pregrupisavanja nasih snaga i izmjestanje artiljerije na povoljnije vatrene polozaje. U 9,45 sati 14.9.1995 god. jedinice Petog korpusa Armije RBiH zapocele su sa snaznim artiljerijskim djelovanjem po neprijateljskim vatrenim tackama, posebno u rejonu Golog Brda.

Tog dana nesto iza 18,00 sati jedinice 505. viteske brdske i 506. oslobodilacke brigade oslobodili su Vrtoce. Neposredno nakon toga naredjeno je napredovanje prema Bosanskom Petrovcu, a noc je iskoristena za prolazak kroz Medeno polje. Iza ponoci, tacnije u jedan sat i deset minuta, jedinice 505. viteske brdske brigade usle su u Bosanski Petrovac, a nastavak dana iskoristen je za ciscenje terena i likvidiranje i zarobljavanje razbijenih neprijateljskih snaga. U Bosanskom Petrovcu zaplijenjene su velike kolicine naoruzanja, municije, artiljerijskih orudja, materijalno-tehnickih sredstava, ratne tehnike i opreme. Nakon kraceg odmora, 16.09.1995 god. preneseno je naredjenje komandanta Petog korpusa generala Atifa Dudakovica da se forsiranim marsem krene prema Kljucu. Jedinice su motornim vozilima u marsevskoj koloni upucene ka Kljucu. Prema tom gradu krenuli su i pripadnici 510. oslobodilacke brigade koji su vodili uspjesne borbe na pravcu Begova Glava - Veliki Ljutoc - Dubovsko - Vrtoce - Bosanski Petrovac.
S druge strane realne su bile procjene da ce neprijatelj pokusati konsolidirati svoje snage i izvrsiti kontraudar s ciljem preuzimanja Kljuca i daljeg napredovanja prema Bosanskom Petrovcu. U tom smislu vrsene su ozbiljne pripreme da nase jedinice odgovore na ovaj kontraudar. Medutim,ono sto je predstavljalo veliki problem kad je rijec o nasim snagama, je zamor medu ljudstvom koje je vec nekoliko dana u kontinuitetu vodilo borbe. Iscrpljenost boraca bio je glavni razlog da napada djelovanja nasih snaga nisu nastavljena. Dakle, Operativna grupa pod komandom brigadira Fikreta Cuskica u ciji sastav su usle snage 17. Kraijske viteske brigade, sedmog bosnjackog bataljona (sedmi korpus) i 501. 510. Brdska brigada (peti korpus) su za vrlo kratko vrijeme uspjele osloboditi znatan dio do tada privremeno okupiranih

bosanskohercegovackih teritorija a kulminacija tih borbenih aktivnosti bila je odbrana Kljuca. Upucivanjedrugih jedinica sedmog korpusa otpocelo je tek nakon uspjesno zavrsenih borbenih djelovanja na pravcu ove operativne grupe kojom je komandovao brigadir Fikret Cuskic. Izvrsene su odredjene pripreme sa dijelom jedinica Sedmog korpusa, pri cemu je vodjeno racuna da se odbrambene pripreme i utvrdjivanje linija odbrane u zoni odgovornosti Sedmog korpusa ne naruse.Komandant Sedmog korpusa Mehmed Alagic izdao je naredbu da kompletna 77. Divizija izvrsi pripreme za prebacivanje svojih snaga u Bosansku krajinu.

Takodje, izdana je naredba za pripremu 308. Brigade, a potom je trazeno od komadanta Armije RBiH
generala Rasima Delica da se na pravac Bosanske krajine upute i dijelovi snaga iz ostalih korpusa Armije RBiH.Moramo naglasiti da je u to vrijeme zona odgovornosti Sedmog korpusa znatno prosirena (rijeka Sana – lijeva granica i rijeka Jasenica na Vlasicu – desna granica.) Dakle, Sedmi korpus je u to vrijeme pokrivao jednu od najvecih zona odgovornosti. Dijelovi jedinica iz ostalih korpusa Armije RBiH po dolasku u Bosansku krajinu pretpocinjavaju se Sedmom i Petom korpusu
(Prvi, Drugi, Treci,Cetvrti korpus) i gardijska brigada i jedinica ”Crni Labudovi” koje su bile pod neposrednom komandom Generalstaba Armije RBiH.
U zavrsnim pripremama za operaciju ”Sana 95”
general Alagic je bio jedan od clanova tima koji su usaglasavali borbena sadejstva sa dijelovima Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeca odbrane.Nakon njegovog povratka i prvog susreta sa generalom Dudakovicem u Bihacu, general Alagic trazi od komandanta Armije BiH generala Rasima Delica da ostane u Bosanskoj krajini i krene svojim jedinicama u Kljuc.

General Alagic je donio ovu odluku nakon sto mu je general Ramiz Drekovic izlozio tezinu situacije na pravcu Kljuc – Mrkonjic Grad.
Istog dana se general Alagic obreo sa svojim suborcima u Kljucu. Potvrdilo se ono sto je generalu Alagicu izlozio general Drekovic. Situacija je bila na ovom dijelu ratista izuzetno teska. Neprijateljska kontraofanziva je vec bila u zamahu i dio nasih jedinica se povlacio. Agresorski vojnici vec su objelodanili svoj ulazak u Kljuc, iako to nije bilo tacno, ali trebalo je imati psiholosko – propagandni efekat. Visednevne borbe iscrpile su nase snage, a zamor je kulminirao upravo u vrijeme najzescih neprijateljskih udara na prilazima Kljucu. Svjestan tezine situacije general Alagic je odmah po dolasku u Kljuc i upoznavanju sa situacijom odlucio da ode do isturenog komandnog mjesta Operativne grupe, i tamo je stigao vec oko dva sahata ujutro. Pred njega se postavio slozen problem, odnosno dilema da li izvuci istureno komandno mjesto ili zajedno sa starjesinama ostati i braniti mogucnost neprijateljskog ulaska u Kljuc.

General Alagic donio je cvrstu odluku da izmjestanja isturenog komandnog mjesta nema, iako ostaje sramna cinjenica da su ratna predsjednistva nekoliko opstinakoje su cekale na oslobadjanje vec bile napustile Kljuc. U ovako dramaticnim okolnostima general Alagic donio je znacajnu odluku: braniti i odbraniti Kljuc. U tom smislu sazvao je sve starjesine komande i jedinica Sedmog korpusa i rasporedio ih u jedinice sa zadatkom pruzanja odsudne odbrane i prelaska u kontraofanzivu, a sve s ciljem nanosenja gubitaka neprijatelju i njegovog potiskivanja, te stvaranja preduvjeta za daljnje napredovanje nasih snaga. Na pravcu putne komunikacije Kljuc – Sitnica bila je locirana 17. Viteska krajiska brigada, desno od nje bile su jedinice 770. Brigade, lijevo su takodje bile snage iz sastava 77. Divizije, znaci 707. Brigada, lijevo od njih liniju odbrane zaposjedala je u to vrijeme 717. Brigada i 708. Brigada na pravcu Pudin Han – Krasulje, a lijevo od nje prema Sanici na spoju sa 17. Krajiskom bila je 510. udarna brdska brigada.

U to vrijeme, kako smo naglasili, vec je doslod o neorganizovanog povlacenja dijelova jedinica sa svih pravaca, izuzev onog dijela koji je kontrolirala 708. Brigada. General Alagic je tokom noci i ranih jutarnjih sahata obavio na mostu na ulazu u Kljuc razgovore sa komandama nekih jedinica i sve je ukazivalo na cinjenicu da se kod boraca osjecao zamor i prezasicenost borbom. Situacija je bila izuzetno teska i general Alagic je donio odluku da se izvrse pripreme za miniranje mosta. Odluka generala Alagica da se vrse pripreme za miniranje mosta tim je znacajnija jer je on istovremeno naredio da se jedinice u povlacenju vrate na pocetne polozaje, a da je pritom i sam sa ostalim svojim suradnicima i komandantima ostao s one strane strane mosta naspram agresorskih pravaca udara. U vojnickom i borbeno – moralnom smislu ovakva odluka komandanta Alagica ubrzo je pokazala i svoje prve rezultate.

Doslo je do konsolidacije nasih snaga, a paralelno je na lijevoj obali rijeke Sane vrseno utvrdjivanje i ukopavanje sve do jutra i on je tada vec osnovano predpostavljao da ce snage na ovom pravcu uspjeti odbiti napad agresora. Komandant Alagic je potom istog dana krenuo na lijevo krilo u rejon Pudin Han – Ramica Kamen – Krasulje odakle se 510. Oslobodilacka brigada povukla, a neprijateljski vojnici nadiru prema Ramica Kamenu. Situacija je, dakle, bila veoma dramaticna. General Alagic je uspio stupiti u vezu sa komandantom Sedmog bosnjackog bataljona i ovaj je uputio jedinicu od nekih pedesetak ljudi na pravac Pudin Han – Ramica Kamen.
Oni su uspjeli zaustaviti cetnicki prodor. To je bio kljucni momenat, jer je nakon odbijanja cetnickog udara i njihovog povlacenja u dubinu otpoceo kontraudar nasih snaga. I druge pravce udara nasih snaga karakterizirali su uspjesni prodori nakon sto je zaustavljen neprijateljski kontraudar.

Vazno je istaknuti da je taj period (negdje od 18.9. do 10.10.1995. godine) karakteristica po tome sto su cetnicke snage svim raspolozivim ljudstvom uz angaziranje artiljerije i oklopno – mehaniziranih snaga pokusavali sve vrijeme zaustaviti nadiranje jedinica Armije BiH.
Ono sto je napredak u takticko – operativnom smislu jeste da su korpusi i jedinice Armije BiH na ovom prostoru prvi put vodili borbene operacije gdje je do izrazaja dosao princip sadejstvovanja kako korpusa tako i brigada u sastavima Armije BiH.Drugi znacajan momenat je da su jedinice Armija RBiH i pored visednevnih kontinuiranih borbi uspjele ostvariti napredovanje i zauzeti povoljnije takticko – operativne i strategijske polozaje odakle se konacno krenulo u oslobadjanje Sanskog Mosta. Skupa sadejstvujuci jedinice 502. viteske brdske brigade, prve Gardijske i 510. Oslobodilacke su 9.10.1995. godine zestoko udarile pravcem Banjci – Smajino Brdo – Donji Dabar – Sanski Most.

Napadna djelovanja odvijala su se prema planu i neprijatelj je bio prinudjen na povlacenje, a nase jedinice pristupile su zavrsnim fazama oslobadjanja grada i gonjenju neprijatelja cije su se snage povlacile u neredu. U Filipovicima je doslod o fizickog spoja 502. viteske brdske brigade i Prve Gardijske brigade Generalstaba Armije RBiH, i ove dvije jedinice zajedno silovito krecu prema Sanskom Mostu. Veliki udio u ovom napredovanju nasih snaga dali su artiljerci Petog korpusa. Neprekidno vodeci borbe, uvece 9.10.1995. godine oko 22,30 sahata dijelovi 502. Viteske brdske brigade i BVP –a Petog korpusa presli su most na rijeci Sani i usli u centar grada. Neprijatelj je jos pruzao zestok otpor iz gradske poste, medjutim, ne dugo. Neposredno nakon oslobadjanja grada, sa drugih pravaca, vodeci neprekidno borbe, pristizu i drugi dijelovi jedinica iz sastava Petog i Sedmog korpusa Armije BiH. Obavjestajni podatci govorili su da su stvorene izvanredne predpostavke za oslobadjanje Bosanskog Novog,Prijedora, Bosanske Gradiske, Bosanske Kostajnice i Banja Luke. Dejtonski mirovni sporazum spasio je agresorske snage od konacnog poraza.

Dobro Dosli Na Stranicu Ratna Arhiva Armije Republike Bosne I Hercegovine